Moja Borba S Depresijom

Depresija je veliki problem modernog doba.

Depresija je izrazito kompleksna boleset. Njezini točni uzroci nisu poznati – veliki broj faktora može pridonijeti njezinom razvoju. Primjerice, ovaj članak spominje zlostavljanje, traume, genetiku, važne životne događaje, probleme u privatnom životu, teške bolesti i zloporabu opojnih sredstava. Ta kompleksnost je i glavni problem – kada ljudi nešto ne razumiju, često to ignoriraju ili zanemaruju.

Međutim, depresiju svakako ne treba zanemarivati. Prema podacima Svjetske Zdravstvene Organizacije, do kraja 2020 depresija će postati druga najraširenija bolest. Procjenjuje sa da oko 300 milijuna ljudi u svijetu pati od nekog oblika depresije. ⁽¹⁾Izvor : http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs369/en/ Samo u Sjedinjenim Američkim Državama, veliki depresivni poremećaji zahvaćaju oko 14,8 milijuna odraslih starijih od 18 – gotovo 7% stanovništva. ⁽²⁾Izvor: https://www.healthyplace.com/depression/depression-information/depression-facts-depression-statistics/

Iako se ostatak svijeta obično voli rugati Sjedinjenim Američkim Državama, mi ostali nismo ništa bolji. Primjerice, prema podacima Varaždinskog instituta za javno zdravstvo, u Hrvatskoj od depresije pati 19% žena i 10 % muškaraca. ⁽³⁾Prema ovom članku: http://www.varazdinske-vijesti.hr/aktualno/uoci-svjetskog-dana-zdravlja-depresija-je-sve-ucestalija-i-treba-ju-destigmatizirati-15194/

Prema statistikama, broj ljudi koji pate od depresije se povećava na dnevnoj bazi. Postavlja se pitanje – zašto je ta brojka toliko veća nego prije 50-70 godina?Zašto je broj ljudi koji pati od depresije konstantno u porastu?

Teško je navesti jedan faktor koji je doveo do ovih poražavajućih brojki. Dopustite nam da spomenemo neke od socioloških koje smatramo važnima i relevantnima:

·        KULTUROLOŠKI UTJECAJ

Iako je čak i danas depresija vrlo stigmatizirana, možete zamisliti kako su stvari izgledale u prošlosti. Prije nekih 50-70 godina, ljudi jednostavno nisu pričali o depresiji. Nitko si nije htio priznati da je možda depresivan. Osim toga, stručna pomoć praktički nije postojala – psihologija ja sama po sebi vrlo mlada znanost, a kamoli područja poput psihoanalize ili psihoterapije.

·        SVIJET U KOJEM ŽIVIMO

Već sam pisao u prethodnom postu o utjecaju svijeta oko nas i o tome koliko loše definiramo uspjeh. Psiholog Tim Kasser, pisac knjige The High Price Of Materialism i jedan od pisaca knjige Psychology and Consumer Culutre je nizom studija pokazao kako je ganjanje ciljeva poput bogatstva, slave ili statusa usko povezano s anksioznošću i depresijom.

·        UDALJENOST OD LJUDI OKO NAS

Budimo iskreni – zbog razvoja tehnologije, sve više i više vremena provodimo ispred malih ekrana umjesto ispred drugih ljudi. Veze s drugim ljudima su sve slabije, prijateljstva propadaju s godinama i sve se više ljudi osjeća usamljeno i izgubljeno. Čak i kada provodimo vrijeme s ljudima, prokleta naprava u našem džepu nas konstantno podsjeća da nismo pogledali najnoviji smiješni video ili zadnju objavu naše simpatije na snapchatu. ⁽⁴⁾Neki članci otvoreno optužuju pametne telefone kao jedan od glavnih uzroka rastućeg broja depresivnih tinejdžera. Za više detalja pročitajte sljedeća dva psychologytoday članka: Why so many todays teens are depressed i Why so many people are stressed and depressed

E sad, zašto sve ovo spominjem? Zato što me nedavno kontaktirao moj prijatelj Antonio, i pitao da li popsychle prihvaća tekstove gostiju. S obzirom na to da mi je prvi put netko postavio to pitanje, malo sam bio zatečen. Istodobno sam bio i vrlo sretan jer je moje pisanje motiviralo i nekoga drugoga da podijeli nešto o sebi, pa sam rekao, zašto ne.

U toku daljnjeg razgovora, Antonio je spomenuo kako želi napisati članak o depresiji i pitao me bi li se takav članak uklapao u koncept ovog bloga. S obzirom na to da je jedan od glavnih ciljeva popsychlea natjerati ljude da se loše osjećaju, rekao sam da se uklapa savršeno. S obzirom na to da sam znao da je aktivan volonter, mislio sam da je kroz svoje aktivnosti susreo velik broj depresivnih ljudi i da želi prenijeti svoja iskustva.

Međutim, ono što je uslijedilo me poprilično šokiralo – Antonio je napisao članak o vlastitoj borbi s depresijom. Najgore od svega je to što nisam imao nikakvog pojma da je depresivan. Iako ga ne poznajem toliko dugo, mislio bih za njega da je zadnja osoba na svijetu s takvim problemom. Zapanjilo me kako nas je lagano zavarati i kako malo pažnje uistinu obraćamo na druge ljude.

Također sam shvatio koliko je Antonio hrabar. Koliko je teško otvoreno pisati o takvim problemima s obzirom na svu stigmu i konstantno posramljivanje depresije i mentalnih bolesti. Ali istodobno me njegov zahtjev ispunio srećom i toplinom – moje pisanje je motiviralo nekog na takav fenomenalan pothvat.

I tako, nakon mnogobrojnih iteracija i revidiranja njegovog teksta, članak je pripremljen za javnost. Osobno sam vrlo zadovoljan konačnim rezultatom. Da se razumijemo – ništa što u njemu piše nije revolucionarno. Ali članak nudi jedinstvenu perspektivu u um depresivne osobe. Nadam se da će se svi koji prolaze kroz nešto slično u njemu pronaći, da će shvatiti da nisu sami u svojim problemima i da će im jedna priča sa sretnim krajem pomoći da se lakše s njima nose.

 

Zovem se Antonio i patim od depresije.

Za početak bih se htio osvrnuti na jedno često pitanje: Je li depresija stvarna? Nije li to sve samo u tvojoj glavi? Želio bih reći jednom za svagda: A) NE NIJE! i B) JEBI SE!. Depresija nije samo u mojoj glavi. Depresija je stvaran i ozbiljan problem u današnjem društvu. Depresija je zastrašujuća bolest koja dovodi osobu do stanja u kojem se osjeća usamljeno i napušteno.

Bez obzira na sve znanstvene dokaze, bez obzira na statistike, puno ljudi i dalje vjeruje da je depresija nešto što osoba sama odluči imati. Da je depresija stvar izbora. Jako malo ljudi misli da je depresija nešto ozbiljno. Stariji ljudi pogotovo smatraju da je to izmišljotina razmaženih mladih generacija. Da se sve svodi na slušanje tužne glazbe i gledanje kroz prozor.

Šta, malo si neraspoložen? Ajmo glavu gore, curico jedna!

To je vrlo opasna zabluda. Osoba ne bira depresiju, depresija bira nju. Vjerujte mi, da sam mogao birati, definitivno bih izabrao da nikada nemam ništa s njom. Nažalost, nije me se ništa pitalo.

S 19 godina mi je službeno dijagnosticirana depresija. Da budem iskren, teško se sjetiti točnog trenutka kada sam shvatio da ju imam. Već sa 16 godina sam počeo osjećati prve simptome. I dalje ne znam zašto patim od nje. Depresija se u mom životu samo najednom pojavila i postepeno počela razvijati. Ova postepenost je vrlo velik problem. Nije da se čovjek jednog dana probudi i kaže: U jebemti, malo sam tužan danas.

Ništa slično.

Depresija dolazi u malim dozama. Čovjek se počinje boriti s malim stvarima, poput odlazaka u šetnju, ali se ma početku uvjerava da to nije nikakav problem. „Ma samo sam malo umoran, to je sve.“ Mi ljudi smo vrlo dobri u racionalizaciji i sami sebe uvjerimo da je to samo prolazno razdoblje. Nažalost, malo po malo, iz dana u dana, depresija postaje sve jača i rupa u kojoj se čovjek nađe sve veća i veća.

Na kraju se ispostavi da to nije samo prolazno razdoblje. U jednom trenutku čovjek prihvati depresiju kao nešto normalno i odluči staviti masku. Masku koja drugima poručuje: „Dobro sam! Sretan sam!“  Maska koja funkcionira neko vrijeme, ali koju je svakoga dana sve teže održavati.

Čovjek ima osjećaj kao da nikada neće biti sretan. Pojmovi poput „zadovoljstva“ i „sreće“ se čine nedostižnima. Stvari u kojima smo uživali u prošlosti se sada čine potpuno bezvrijednima. Čak i najobičniji zadaci postaju naporni i bolni. Čovjek se osjeća kao da mu nevidljivi uteg visi nad cijelim tijelom. Svaki korak se čini kao najteža stvar na svijetu. U nekom trenutku se čovjek počinje kriviti i osjećati sram u vezi svega što je i što nije učinio.

To je trenutak u kojem motivacija pada u nulu. Čovjek se pita: „Zašto bih se trudio kada me ionako ništa ne uveseljava? Ako me ništa ne veseli, koja je svrha?“ Tjedni i mjeseci prolaze, a život se pretvara u beskonačnu petlju tuge i boli.

Mali dio nas želi ispraviti stvari. Ali taj dio živi samo par sati. Tu i tamo se potrudimo i pokušamo izaći van i družiti se s ljudima, ali ti pozitivni intervali vrlo kratko traju.

Čovjek se počne boriti u svakodnevnim situacijama, poput razgovora s prijateljima. Počinjemo razmišljati da li uistinu trebamo ljude oko nas. Kao da svaka interakcija s drugim ljudima završava katastrofom. S obzirom na to da je osjećaj srama već uvelike prisutan, u nekom trenutku počinjemo izbjegavati ljude u potpunosti. Na kraju, depresija vodi u izolaciju, jer u izolaciji nitko ne postavlja teška i glupa pitanja.

U konačnici, počinjemo tjerati ljude od nas. Prijateljstva i međuljudski odnosi se ruše kao kula od karata. Depresija je jedan veliki začarani krug s obzirom na to da su ljudi oko nas najveća šansa za spas – što nam je teže to više tjeramo ljude od sebe, što nam dodatno otežava situaciju. Na kraju počnemo u potpunosti ignorirati obitelj i prijatelje.

Počinješ shvaćati da ti je sama egzistencija nepodnošljiva. Shvatiš da postoje samo dvije opcije. Prva opcija je pokušati se suočiti s problemom, što je praktički nemoguće bez profesionalne pomoći. Druga opcija je skratiti si muke jednom za svagda.

Druga opcija je oduzeti si život. ⁽⁵⁾Možda zvučim kao melodramatičan emo tinejdžer, ali to je realnost. Prema Mayo Clinic studiji, 65% ljudi dijagnoscitiracnih s depresijom ima suicidalne misli. 6% njih ga pokuša

Kao što su oni s boljom moći zapažanja već primijetili, s obzirom na to da pišem ove riječi, nisam još izvršio samoubojstvo. Nakon dugačke bitke, uspio sam stati na noge. Periodi depresije i dalje postoje, ali su kraći i manje intenzivni nego ikad prije.

Kako sam se uspio izvući? Kako sam se uspio nositi sa svim svojim problemima? Tri stvari su bile od ogromne pomoći:

·        ANTIDEPRESIVI

Antidepresivi su bili ključni u inicijalnoj fazi borbe. Njihova uloga je ublažavanje simptoma depresije i prevencija depresivnih faza.

Nažalost, dan danas su lijekovi za borbu protiv depresije jako stigmatizirani. Da vam neko kaže da uzima Prozac, što biste pomislili? Kako biste reagirali? Vjerojatno biste pretpostavili da nešto nije u redu s njim. Vjerojatno biste se malo odmaknuli od te osobe. Vjerojatno biste mislili da imate posla s luđakom.

Takvo osuđivanje nije karakteristično isključivo za ‘vanjske ljude’. Čak i depresivni ljudi često odbijaju uzimati lijekove. Često smatraju kako je prihvaćanje lijekova i službena potvrda da su sišli sa uma.  ⁽⁶⁾Sjetite se Elliota Rodgera iz prethodnog članka koji je prošao kroz nešto slično  – Vjekoslav Nemec Često sumnjaju da im antidepresivi uistinu mogu pomoći.

Nažalost, nekada su i u pravu. Kao što je često slučaj s medicinskim preparatima, antidepresivi mogu nekima puno pomoći, a istodobno nemati nikakav efekt na druge. Dodatno, neki psihoterapeuti, vrlo laki na obaraču, su ih skloni propisivati kao magično rješenje za sve probleme. Što ti ‘profesionalni propisivači pilula’ ne shvaćaju je da su, u većini slučajeva, antidepresivi najefikasniji u kombinaciji s nekim oblikom terapije. U knjizi Feeling Good: the New Mood Therapy, kognitivni terapeut David Burns je napisao:

„Lijekovi su najučestaliji oblik tretmana depresije u Sjedinjenim Američkim Državama. Ustaljeno mišljenje, koje i mediji propagiraju, je da su lijekovi i najefikasniji oblik liječenja. Ipak, ovakvo mišljenje nije u skladu s rezultatima brojnih studija provedenih unazad zadnjih 20 godina. Te studije pokazuju da su novi oblici psihoterapije, pogotovo kognitivna terapija, u najmanju ruku jednako efikasni, a kod većine pacijenata i efikasniji, nego  lijekovi.“

Poznato je da antidepresivi za sobom neminovno vuku negativne nuspojave. I sam sam kroz njih prošao nakon što sam ih počeo uzimati – i nije bilo nimalo ugodno. Patio sam od glavobolja, vrtoglavice i konstantnog nedostatka sna.

Međutim, većina nuspojava je bila prisutna samo u prvih par tjedana liječenja. I unatoč njima, antidepresivi su mi puno pomogli. Učestalost i intenzitet ‘depresivnih episoda’ su se znatno smanjili. Mislim da su u početku antidepresivi bili ključan faktor u borbi sa simptomima depresije, poput osjećaja praznine, iscrpljenosti i ekstremne tuge.

Naravno, vrlo je bitno raspraviti sve prednosti i nedostatke antidepresiva sa svojim doktorom. I nemojte zaboraviti – na kraju ste vi ti koji donosite konačnu odluku.

·        PSIHOTERAPIJA

Drugi važan faktor u mojoj borbi protiv depresije su bile sesije kod psihoterapeuta.

Shvaćanje vlastitih osjećaja i razvijanje samosvijesti su najvažnije posljedice terapeutskog procesa. Kroz razgovor sa stručnom osobom, uspio sam identificirati mehanizme pomoću kojih se mogu lakše nositi sa svojim problemima i osjećajima. Moj terapeut je vidio stvari iz drugačije perspektive nego ja i kroz terapiju me je uspio ‘natjerati’ da i sam prihvatim tu ‘pozitivnu’ perspektivu.

Naravno, taj proces nije jednostavan. Kroz terapiju sam prošao kroz brojne teškoće. ⁽⁷⁾Vrlo vjerojatno – ako terapija ne ‘boli’ – radiš ju pogrešno Glavna je ponovno bila reakcija okoline – prijatelji i obitelj nisu shvatili zašto sada moram ‘ići na tu blesavu terapiju’. Slično kao i s antidepresivima, uz terapiju se vežu brojne stigme. Ljudi koji posjećuju terapeuta se često smatraju ludima.

Osim drugih ljudi, i sam sebi sam često bio najveći protivnik. Često nisam vidio svrhu odlaska na sesiju. Problem koji se često javlja u procesu terapije je osjećaj da terapija nikamo ne vodi. Da nema nikakvog napretka.

Ipak, na kraju sam uspio vidjeti svjetlo na kraju dugačkog i mračnog tunela.

Nakon mnogih izgubljenih bitaka, dobio sam šansu da dobijem rat.

·        DRUGI LJUDI

„Jedna od najljepših karakteristika istinskog prijateljstva je shvaćati i biti shvaćen.“ – Lucije Seneka

Iako mi je profesionalna pomoć definitivno bila potrebna, na kraju balade, najveći posao odradili su ljudi oko mene. Obitelj i bliski prijatelji koji su bili uz mene kada sam ih najviše trebao. Unazad zadnjih par godina, stekao sam nekoliko jakih prijateljstava koja su mi pomogla nadvladati depresiju i depresivne periode. ⁽⁸⁾Ljudi, ako ovo čitate, puno vam hvala! Najbolji ste!

Kad ste depresivni, vrlo je utješno da, bez obzira na to koliko se usamljeno osjećali, nikad niste uistinu sami. Definitivno niste jedini na svijetu sa takvim problemima. Osim toga, ljudima oko vas je stalo do vas i vole vas upravo onakvima kakvi jeste. Iako se često sramite depresije i zbog toga osjećate napušteno, vjerujte mi.

Nikada. Niste. Sami.

Depresiju je toliko lakše nadvladati kada ste okruženi prijateljima i obitelji koji shvaćaju što se događa, koji vas gledaju bez osude. U nekoliko navrata kada sam imao napadaje panike, ljudi su bili voljni razgovarati sa mnom dok napadaji ne nestanu. Često su ti razgovori trajali do sitnih jutarnjih sati (5 ili 6 ujutro!). Ti ljudi su često imali obaveze idući dan. Ti ljudi su često imali svoje brige i probleme. Ti ljudi su često morali živjeti vlastiti život.

Ali su bili tu!

I to je na kraju ono najvažnije. Jer ako ne patite od depresije, logično je za očekivati da niste sposobni shvatiti bol kroz koju depresivna osoba prolazi. Uostalom, nitko to niti ne očekuje od vas. Savršena i dostatna pomoć je jednostavno biti tu.

Vrlo često, depresivna osoba ne zna što treba, ali sigurno trebaju nekoga tko će se naći u istoj sobi s njima bez da ih sudi. Nekoga kome neće smetati da li ta osoba vrišti ili plače. Nekoga ko će im pomoći preživjeti u teškim vremenima.

Jer, na kraju, depresija se svodi na to.

Preživljavanje!