TKO JE OSOBA KOJA VODI OVAJ BLOG?

Zovem se Vjekoslav Nemec. 25 mi je godina, rođen sam u Zagrebu. Imam diplomu fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu i trenutno radim u privatnoj elektroenergetskoj firmi.

U slobodno vrijeme, obožavam igrati šah i stolni tenis. Također sam isprobao velik broj različitih hobija u zadnjih nekoliko godina. Iako se volim lagati da je to rezultat moje otvorenosti i spontanosti, vrlo vjerojatnije je riječ o podsvjesnom obrambenom mehanizmu. Što više aktivnosti ganjam, imam više odstupnica u slučaju da jedna od njih pođe po zlu. Robert Glover, autor knjige No More Mr Nice Guy bi rekao:

Ako Dobri Tipovi ganjaju previše toga odjednom, ne moraju niti jednu od tih stvari raditi kako se spada. Možda jesu “jack of all trades”, ali su tipično “master of none”. Ovo uvjetovanje iz djetinjstva osigurava da neće ostvariti svoj potencijal niti u jednom području života.

Ali više o tome kasnije.

U svakom slučaju, ovaj blog je rezultat aktualne “jack of all trades, master of none” politike. Jedina je razlika što seovaj put, uistinu namjeravam zadržati neko vrijeme.

Dakle ti si inženjer? Daj baci jedan Inženjerski vic?

Hodaju zavojnica, kondenzator i otpornik ulicom i u jednom trenutku zavojnica se spotakne.

Kondenzator: A jesi smotana.

Zavojnica: Ma nabijem te.

Otpornik: Dečki mir mir. Potući ćete se samo preko mene mrtva. 


Ovaaaaj… gdje smo ono stali..

Što Popsychle znači?

Popsychle je blog o životnoj filozofiji, kulturi, psihologiji i mnogočemu drugome. Ime je igra riječi, kombinacija engleskih riječi “popsicle” i “psychology”. Vjerojatno ne bih trebao naglašavati i referencu na popularnu psihologiju skrivenu u naslovu.

Dobro, vjerojatno ne bih trebao niti objašnjavati svoje igre riječima i pošalice na prvom mjestu. Nažalost, sve češće moram to činiti. Što dosta govori o njihovoj kvaliteti.

Znači li to da nisi ekspert za psihologiju?

Ne, niti blizu. Nemam diplomu iz tog područja, nemam radnog iskustva, nisam pohađao nikakve seminare i usavršavanja niti sam ikada vodio ikakvo istraživanje ili anketu. 

Budite sigurni da me ne pomiješate sa određenim Freudom, puno je prikladnije da me zovete Fraud. 

Kako se onda usudiš pisati o tim kompleksnim temama? KAKO SI SE ODLUČIO OTVORITI OVAJ BLOG? šTO ŽELIŠ POSTIĆI S NJIM?

Kad sam bio klinac, razvio sam solidne čitateljske navike. Dok su se druga djeca igrala na Playstationu, družila i ganjala cure, ja sam visio po knjižarama i knjižnicama i gutao jednu knjigu za drugom. Dan danas se sjećam kako smo cijelo ljeto čekali da J.K. Rowling dovrši novi nastavak Harry Potter i domaće izdavače da ga prevedu. Iako se broj pročitanih knjiga jedno vrijeme značajno smanjio dok sam bio u srednjoj, nikada nisam postao jedan od “Zašto bih zaboga čitao” članova generacije rođene 90tih. 

Moj prvi kontakt sa samopomoći / popularnom psihologijom se dogodio za vrijeme faksa u obliku bestselera Dale Carnegie-a, Kako osvojiti prijatelje i utjecati na ljude (How to win friends and influence people) .  U tom trenutku, osjećao sam se dosta patetično; zar je dotle došlo da učim kako se sprijateljiti iz obične knjige. Ipak, natjerao sam se da ju počnem čitati i shvatio da možda knjiga i nije tako blesava kako se na prvi pogled čini. Da to nisu samo “napravi to to i to i onda smo prijatelji” upute. Velik broj primjera iz korporativnog svijeta me natjerao na razmišljanje jer je cijela “budi dobar prema drugima i vratit će ti se” filozofija odjednom imala puno smisla na način na koji ju je dobri stari Dale interpretirao.

Od tog trenutka nadalje, imao sam toplo-hladni odnos sa sličnom literaturom. Tu i tamo bih se bacio na čitanje knjige sa sličnom tematikom, ali to je uglavnom bila iznimka koja potvrđuje pravilo. Osim toga, postao sam redovit čitatelj bloga Marka Mansona. Nisam percipirao samopomoć kao nešto loše, ali nisam niti postao ovisnik (još). 

Sve se počelo mijenjati nakon što sam završio faks. Odjednom sam postao sam odgovoran za svoj život. Trebalo je donijeti hrpu odluka na svoju ruku. Edukacijski sustav se prestao brinuti za mene; nije bilo vanjskih faktora koji bi me vodili kroz život. Egzistencijalna kriza srednjih dvadesetih se naglo pojavila. Najednom, pojavila su se mnoga pitanja na koja nisam nalazio odgovora. 

S obzirom da nisam znao što mi je točno činiti, bacio sam se u potragu za tim odgovorima. S obzirom da sam pobornik teze da nikada ne treba prestati učiti, odlučio sam da je najbolji način borbe protiv straha i neizvjesnosti znanje. Zadnjih godinu i pol, aktivno sam čitao knjige o psihologiji, filozofiji, ekonomiji, motivaciji, neurologiji, itd. na dnevnoj bazi. 

Ne treba ni napominjati da nisam došao niti blizu odgovorima koje sam tražio. Godinu i dana kasnije, vjerojatno sam još više zbunjen, imam još više pitanja i još manje odgovora. Ipak, otkrio sam jednu važnu stvar – zbilja jako volim čitanje i pisanje. Jako volim diskutirati o raznim idejama i životnim filozofijama i vrlo sam strastven o otkrivanju vlastitih. Stoga, nakon dosađivanja svima oko sebe, odlučio sam da bih možda mogao probati izložiti svoje ideje pred širom publikom na Internetu.

Bilo me je strah. Imao sam dvojbe. Ali, u šahu ima jedna vrhunska izreka: “Nitko nikada nije pobijedio partiju tako što ju je predao.” Rekao sam sam sebi: Što imaš za izgubiti? Ajmo već jednom krenuti s tim.

Tako je ovaj blog našao svoje mjesto pod suncem. Ideja je bila kreirati platformu na kojoj bih dijelio svoje ideje i misli. Važno je napomenuti da ne smatram da sam u pravu u vezi svega.  Kao što sam ranije rekao, nisam ekspert; jednostavno sam smatrao da ću od prezentacije vlastitih ideja pred širom publikom imati višestruke koristi.

Prije svega, nesretnici koji nalete na ove stranice mogu imati suprotno mišljenje o nekoj temi. Neki od vas će mi htjeti pokazati koliko sam u krivu. Nemam ništa protiv toga da u tome i uspiju; iskreno vjerujem da da najviše učimo i napredujemo kada smo u krivu u vezi nečega.

Kao drugo, s obzirom na to da sam u članke unio i osobnu perspektivu, nadam se da će pisanje imati i terapeutsko djelovanje. Trebao mi je dugi niz godina da priznam da sam pun mana i nesavršenosti. Vjerojatno će mi trebati dugi niz godina da shvatim da to nije ništa nenormalno. Mislim da otvoreno pisanje o vlastitim strahovima ubrzava proces njihovog rješavaja.

Treće, ne mogu sakriti da sam bio uvelike inspiriran likom i dijelom Marka Mansona. Činjenica da je svojim pisanjem uspio utjecati na ljude i uistinu pomoći nekima od njih je prekrasna. Kad bi se samo jedan čitatelj javio i meni sa sličnim iskustvom, bio bih jako jako sretan. Glavni nedostatak mojeg regularnog posla je nedostatak ikakve svrhe; pomaganje drugim ljudima je moja dugotrajna želja. Nisam siguran hoću li ju ovim putem uspjeti ostvariti, ali nema ništa loše u tome da pokušam, zar ne?

Konačno, shvatio sam da ću pisanjem o psihologiji s amaterskog aspekta raspizditi neke prijatelje koji su studirali to područje. Ta je činjenica sama po sebi dovoljna da ovaj blog bude vrijedan pokretanja!

Također, ako postanem milijunaš u procesu, ne bih se nimalo žalio. Što me dovodi do sljedeće točke.

Dakle, zarađuješ novce od ovoga?

Pa, pokušavam. Iako mi to definitivno nije primarna motivacija, dodatan izvor prihoda je uvijek dobrodošao. U svojim fantazijama, sanjam o tome da živim isključivo od stvari koje volim. Ali, kao što kažu, ne treba raditi ražanj dok je zec još u šumi. Malo sam se možda previše zanio.

U svakom slučaju, primijetiti ćete dva više manje standardna načina monetizacije na ovome blogu:

  • Affiliate linkovi

Na različitim mjestima na blogu, pronaći ćete tzv. affiliate linkove. Ako niste oprezni, mogli biste se kojim slučajem naći na Amazon stranici. Ako se već tamo zateknete, budite srce i obavite tu kupnju koju već dugo vremena odgađate. Bit ću vam dosta zahvalan.

  • Donacije

Super, ovo je dio kada vas praktički moram preklinjati da mi date novac. A kao što će svaka djevojka s kojom sam ikada izlazio posvjedočiti, preklinjanje mi dosta loše ide. Zato ću biti direktan i jednostavan. Ako pročitate nešto što vas je zaintrigiralo i smatrate da je blog zaslužio vašu podršku, kliknite na stranicu za donacije za više informacija. 

MOJ BOŽE, NE MOGU SE SNAĆI NA OVOJ STRANICI. KOJI IDIOT JU JE DIZAJNIRAO?

Istina, istina, ne biste vjerovali koliko neki ljudi zanemaruju važnost vizualnog identiteta. Mislim, kako da čovjek nađe gdje se nalaze svi članci ako mora kliknuti na padajući izbornik na vrhu da se pojave?

Kad bi samo neko stavio veliki gumb sa poveznicom na SVE ČLANKE , to bi zbilja puno pomoglo.

Ili kad bi barem neko stavio poveznicu za autorove NAJDRAŽE ČLANKE, bilo bi nam svima puno bolje.

Ali neki ljudi neće nikada naučiti.

Hej, čak mi se i sviđa tvoje pisanje. Imaš li mailing listu?

Dada, pametniji ljudi i iskuniji blogeri uvijek naglašavaju važnost mail promocije. S obzirom na to da se uvijek okrećem kako vjetar puše, odlučio sam slušati njihove savjete. Možete se pretplatiti na blog na početnoj stranici, postoji i zasebna stranica za pretplatu. Osim toga, odlučio sam vrlo lukavo i potajno ubaciti obrazac za pretplatu i na ovoj stranici.

* obavezno polje

Ne zovu me Gospodin Suptilni bezveze.

Hej, uopće mi se ne sviđa tvoje pisanje! mogu li te kontaktirati i objasniti ti zašto?

Naravno, čitam sve mailove i pokušavam odgovoriti u najkraćem mogućem roku. Otvoren sam za sve kritike, dokle god je njihov ton pristojan. Možete  mi poslati mail na continents.obp@gmail.com, ili posjetiti našu stranicu za kontaktiranje i poslati nam poruku pomoću obrasca za kontakt.

JEL SE PROSTITUIRAŠ PO DRUŠTVENIM MREŽAMA?

Pa naravno, to mi je omiljeni hobi!

 

Oh, padon, niste mislili na taj oblik prostitucije? Službene Popsychle stranice postoje na različitim društvenim mrežama. Slobodno ih posjetite!